05
četvrtak
siječanj
2012
....
Sneg je opet Snežana! - sneveseljeno će sedmorica patuljaka pocajkujući od hladnoće. Prisjetivši se da patuljci pojma nemaju, a bogomi ni glazbenog ulkusa Snjeguljica se ne htjede uvuć u razgovor o vremenskim ne/da ćama nego nastavi mrzovoljno šuteći nestrpljivo iščekivati otrovnu jabuku. Trebala je već prije sat vremena leći ispred kuće i pravit se mrtva ali ta baba s jabukama nikako da dođe. Dočim je ona s kolačima već prošla. Što ako je i princ već prošao? - govorio je Strah u Snjeguljici zlurado se cereći. Popustivši pritisku Snjeguljica odluči promijeniti tijek bajke pa se bezjabučna baci na tlo pred kućom praveći se mrtva.
I tako je ona čekala i čekala i čekala...dok su braća Grimm pila i kartala u seoskoj birtiji. A da je došao bar jedan. I završio priču. Ne bi mu čak ni u novčanik gledala.
Ima izać! - vikne ona i jedva čekajući izađe iz 2011-ice.
31
subota
prosinac
2011
.....
Bila je turbulentna.
16
petak
prosinac
2011
.....
I bi vjenčanje. I bijah na vjenčanju. I bilo je zabavno iako nisam ljubitelj horor filmova. I bi puno ekipe iz studentskih dana. I bijaše u Dubrovniku. I bijasmo svi u istom hotelu. I bijaše kao nekad u studentskom domu. I pričasmo o poslu i djeci, umjesto o tulumima i ispitima kao nekad. I svejedno bijaše ugodno i za promjenu. I bijaše puno hrane. I odnekud se stvorila gitara. I zasviralo se. I zapjevalo kao nekad u studentskom domu. I bilo je ugodno i za promjenu iako nisam ljubitelj visokih peta.
I hodalo se zidinama Grada.
11
petak
studeni
2011
...
Pišem. Vid' me - pišem! Skoro bez ruku! Jeeeeeee. Čak ni ne boli.
Oduvijek sam imala veliku potrebu za nepisanjem. Kad god bi se pisalo i ja našli na manje od po' metra udaljenosti jedno od nas pobjeglo bi glavom bez obzira. Na čemu mi je rukopis bio dupkom (d <> p) zahvalan bivajući svjestan svoje prirodne neuglednosti te švrakopisnosti, a zbog čega su mi pak avansno dali diplomu medicinskog fakulteta. I u drugim situacijama sam bila škrta i neradodjeljiva ali ova je poprimila razmjere. Naime, ima toliko stvari o kojima nema smisla pisati da se jednostavno ne mogu odlučiti o čemu konkretno da ne pišem. Pa onda ne pišem o svemu jer ne volim dilemiti. Ali zato zavarim s vremena na vrijeme. Od smija do e-motike. Nadam se da će netko jednom objaviti sve ono što sam svih ovih godina marljivo uspjela nenapisati. Platila bi mu kavu. Ili s čim se već to kupuje. Mogla bi spomenuti one rijetke momente kad bi me netko potaknuo na pis ali to bi se onda obično pretvorilo u onaj problemčić zdravstvene naravi zbog kojeg ljudi završe na antidijareticima i pri čemu su šljive obično kontraindicirane. Kako je stvar dosta neugodna i zna potrajati godinama bolje da mučim i ne zazivam vraga. Ili kako mu je već ime? Na slovo B? Ok, neću sad sve odati.
Interkliberila sam se. Mislim da je to bilo čak jučer oko podne. Ali nisam sigurna. To vrijeme je tako relativno. (sama sam smislila ovu rečenicu!) Ahhh. Još jučer mi se činilo da imam 48 godina međutim danas sam sigurna da nemam više od 20. Vjerojatno je oboje točno. Ili bi valjalo izračunat aritmičnu sredinu. To je ona kaj nema smisla za ples. Nešto kao Hrvoje Šalković. Kupila sam par knjiga. Htjela sam i kilo pomidora tvrdoukoričenih ali sasma neočekivano nitko nije imao za prodat. Cijelo vrijeme mi se činilo kako je Interklibera zgazilo vrijeme. Što me rastužilo. Ignoriranje razvoja tehnologije nije dobra strategija. Čini mi se.
vidi mačka...apchihaaaaaa
poziranje u parovima...iliti parenje mačaka....uz voajerizam...
ove su danas pojele dva medvjeda u umaku od brusnica, jednog slona umočenog u maslinovo ulje i umotanog u poriluk, tri dinosaura u umaku od divljih gusaka i jednog susjeda koji je tako konačno umaknuo od žene..i tražile su još...nisu li umiljate?..
...nastavite niz...
a ja idem ća prije nego..APCHIIIHAAAA!
WTF?
21
srijeda
rujan
2011
...
Čim smo mi djeca čuli na teveju da će nam Kosorica majci dati 145kn, i to ne bilo kako nego JEDNOKRATNO, pogledali smo se uz jedan sretni "uuuuuajmeeee" i ko svoj protiv svoga potrkali se do telefona. S obzirom da sam ja sa svojih 40 najmlađa od nas djece mislila sam da mi je pobjeda zagarantirana ali me iznenadilo - ni ovi mi brat sa svojih 50 još nije za bacit. Nakon što smo se po ure bratsko-sestrinski svađali čija je slušalica i ko je bio prvi kokoš ili dva jaja, slušalica nam se ljubazno zahvalila na rastezanju i predložila razglas. Čim je majka čula da smo to mi odma je rekla da je njezino ime Jaca i da kako nam može pomoći. Da neko ne bi bio prvi počeli smo svi uglas pričat našto se majka retorički priupitala da zašto je ona plaćala Ulici kad nas ni osnove bontona naučila nije. Tu smo svi troje umukli da bi se onda sestra sjetila kako je ona ona koja se najbolje kontrolira i brže bolje arlauknila da je rođena kao srednja i da cijeli život vuče traume zato što nit je najmlađa nit najstarija i da zbog radi toga zaslužuje da njoj pripadne ota bezumna svota od 145kn. Brat i ja, nakon prvog šoka, brzo smo se pribrali pa smo privremeno potpisujući mir složno složili sestru pod stol. Kako nas je sad bilo samo dvoje bili smo na putu prema putu dogovora o podijeli pa vladaj, a onda nas je majka prekinula točno usred poprilično zahtjevne matematičke operacije slijepe mržnje koja se nalazi odmah uz slijepo crijevo iako nisu u rodbinskoj, a koliko je meni poznato ni u ljubavnoj vezi. Rekla nam je da nam nikad pa ni tad neće dati te novce jer da joj je dosta sramote koju trpi zbog nas. Kaže da ne može susjedima pogledati u oči jer jedino ona ima djecu koja su još zaposlena, a to je totalno antihrvatski i antimišadomoljubno. Kaže da svi naši hrvatski vršnjaci i dalje sretno žive s roditelijma i od roditelja, kao prava hrvatska mladež, kako je i red i što smo priželjkivali još od stoljeća sedmog, a mi njena djeca smo zaposlena rugla i izrodi antihrvatski i crne ovce i kako se samo usuđujemo. Tu sam ja shvatila da je vrag odnio šalu i rekoh bratu da smo, jebiga, popušili ovu lovu i to samo zato što nismo upamtili što smo ono želili još od stoljeća sedmog. Brat je reka da ćemo drugi put zapisati jer da glup pamti, a pametan ima crni fond. Pitala sam majku da što će s tim silnim novcima kad ih već neće dati nama, svojoj najdražoj dječici, našto je majka rekla da će si kupiti napravu za bušenje rupa u kajišu jer da želi imati nešto što će je vječno podsjećati na Jadranku. Znala sam da je majka uvijek racionalna i ovaj put me iznadila ova sentimentalna nota u majčinom glasu. Ne bi li se umilila majci okrenula sam ploču pa sam joj rekla kako je zbilja lijepo što je Jadranka njezinih više od 30 godina radnog staža nagradila sa jednokratnih 145kn, a čak joj nije ni ništa u rodu, a eto mi njezina djeca nismo joj ništa darovali za to što je toliko godina radila za nas. Sva u zanosu i uvjerena da sam na pravom putu do majčine milosti rekla sam majci da sam ja ona da bi glasala za Jadranku i da tih 145kn toliko vrijedi. Veza se naprasno prekinula... a ne, ne, majka je platila telefonski račun ali navodno telefonske linije podnose tek 145 psovki u prvoj obračunskoj jedinici, a majka je bila znatno brža. Sjećam se da je zadnje što sam tada pomislila bilo: "Jope sam zasrala!"
U ovom tekstu navedeno je nekoliko grubih neistina!
